Suočavanje s dijagnozom celijakije daleko je od jednostavnog i može biti emocionalno i fizički izazovno. Odjednom, život koji ste poznavali mijenja se iz temelja. Hrana, koja je nekad bila izvor užitka i povezanosti s drugima, sada postaje izvor zabrinutosti i opreza. Celijakija nije samo bolest koja zahtijeva prilagodbu prehrambenih navika, već donosi i emocionalne, psihološke i društvene izazove. Bezglutenska prehrana postaje nužnost, no suočavanje s bolešću daleko nadilazi samo promjene u prehrani. Važno je razumjeti što celijakija donosi sa sobom kako biste lakše prebrodili sve prepreke i pronašli novi način da živite punim plućima, unatoč dijagnozi.

Celijakija je autoimuna bolest koja uzrokuje netoleranciju na gluten, protein koji se nalazi u pšenici, ječmu i raži, zbog čega se oboljele osobe cijeloga života moraju pridržavati stroge bezglutenske prehrane, budući i najmanje količine glutena mogu oštetiti crijevnu sluznicu i dovesti do ozbiljnih zdravstvenih, no i problema drugih vrsta. Prema podacima, oko 1% svjetske populacije boluje od glutenske enteropatije, no čak 80-90% oboljelih ostaje nedijagnosticirano ili su dijagnozu dobili sa značajnim vremenskim odmakom.

Fizički simptomi

Simptomi celijakije variraju od osobe do osobe, zbog čega se ova bolest često naziva „bolest s tisuću lica“, a često su prikriveni drugim bolestima. Među čestim somatskim simptomima navode se bolovi u kostima i krhkost kostiju – kod čak 40% bolesnika javlja se osteopenija, a 20% boluje od osteoporoze, neurološki simptomi – epilepsija, cerebralna ataksija i polineuropatija, smetnje reprodukcije – neki oboljeli pate od neplodnosti ili učestalih spontanih pobačaja. Također, neliječena celijakija povećava rizik od razvoja malignih bolesti.

Psihološki i psihosocijalni aspekti

Celijakija ne utječe samo na tijelo, već i na mentalno zdravlje oboljele osobe. Osobe s ovom bolešću suočavaju se s povećanim rizikom od razvoja psiholoških problema poput: anksioznosti i depresije te kognitivnih problema („brain fog“, poteškoće s koncentracijom i pamćenjem i sl.).

Kod djece, no i kod odraslih s celijakijom također su prisutni psihosocijalni problemi, jer često imaju smanjen kontakt s drugim osobama, što dovodi do osjećaja društvene izoliranosti, tjeskobe i poteškoća s prilagodbom, usamljenosti i nepripadanja. Ove emocionalne poteškoće mogu ometati socijalni razvoj i povećati rizik od razvoja depresije, osobito kod djece.

Kako se nositi s dijagnozom?

Suočavanje s dijagnozom kronične bolesti poput celijakije zahtijeva prilagodbu i veliku mentalnu snagu. Prvi korak u prilagodbi je prihvaćanje dijagnoze, a mnogi pacijenti prolaze kroz različite faze emocionalnog suočavanja – od poricanja i ljutnje, do straha i konačno prihvaćanja. Ključni elementi u suočavanju s bolešću uključuju otvorenu komunikaciju s liječnicima, obitelji i prijateljima, društvenu potporu, pri čemu važnu uloga igraju prijatelji i obitelj koji pružaju emocionalnu podršku te svakako stručnu pomoć, odnosno savjetovanje s nutricionistima i psiholozima može pomoći u prilagodbi na novu prehranu i suočavanju s emocionalnim aspektima bolesti.

Za kraj:

Život s celijakijom donosi mnoge izazove, ali uz odgovarajuću podršku i prilagodbu, moguće je postići dobru kvalitetu života. Ključno je osvijestiti važnost fizičkog i mentalnog zdravlja te se ne ustručavati potražiti pomoć i podršku u zajednici.

Tihana Đumić, mag. psych.